hello, stranger

... ili nije sex za djecu, emotivno retardirane, one koji plaču nakon njega, one koji se mogu napiti tako da ih nije briga što rade i one koji nikad ne vjeruju u ljubav, osim kada su sami. A pogotovo nije za one koji su utjelovljenje svega toga. Fuj. Ne radi se o tome da ja imam problema prije, poslje i tokom. Radi se o tome da drugi imaju, pa To onda postane problem. I ne, nemam neku novu priču o velikoj grešci. Samo priču o jednom nekad dragom čovjeku koji više ne trči do mene kada uplakana sjedim na automobilskoj gumi pred njegovim prozorom jer sam upravo otpratila Sestru na avion za London. A to što nije bio u Zagrebu, ovaj put nema veze s tim. Jer bi htio doći da me utješi, ali više nema potrebu za tim. Ne onu pravu, iskrenu potrebu, "JA te želim utješiti", eventualno "ne želim da si tužna". Valjda je to nezrelo od mene, očekivati da se on ponaša zrelo. Ne znam. Možda je ipak stvar u meni. Možda bih se trebala zaljubiti u ljude nakon što...(odbijam upotrijebiti glagol "zbariti")... imam nešto s njima. Možda zbilja nije normalno da ne mogu. Vi mi recite... Ma fuj.

Pa kaže: "Svrha šminke nije izgledati našminkano, nego privlačno." Ma nou šit! "Znanstvene studije pokazuju da su muškarcima najprivlačnija lica ona koja liče na dječja." Naravno, kome nije privlačna ideja da slini po nečemu što je jedva progovorilo. "To objašnjava zašto muškarci obožavaju hentai stripove - lice djevojčice i tijelo žene njma su dobitna kombinacija. "Pretpostavljam da ih činjenica da kada bi se rodila žena takvih proporcija, ona nebi mogla hodati uopće ne zabrinjava. I bolje da ne može hodati, znači da je već polegnuta.
Molim neko iskreno muško biće da me razuvjeri od ovih pizdarija, inače ću si istetovirati "dyke" na čelo.